Škola likovnih umjetnosti Split

 

 

 

Koncept i simulacija skloništa za naš umjetnički projekt u San Javieru inspiriran ovim tekstom koje su napisale naše učenice Jana, Pia i Ramona.

 

Ponekad nije dovoljno otići u svoju sobu, zatvoriti vrata i pokušati baciti sa strane svu negativnost i pobjeći od ljudi. Ponekad je potrebno nešto više, ponekad moraš izići vani i šetati, ili trčati... možeš trčati... ako imaš loš dan, trči... i trči... i trči. Onda dođeš... dođeš u šumu, do svog mjesta, svoje male utopije... iako šuma nije utopija... šuma je stanična stijenka tvoje utopije. Sad kada si tu lakše je disati jer si već blizu...i osjećaš to...i dođeš do svog mjesta.

Mala kukuljica usred šume, visi na stablu, jedva vidljiva i oni koji ne znaju da je tu jednostavno će proći kraj nje. Jedva je vidljiva jer je obavijena staklom. Obavijena je da bi netko mogao nestat, biti jedan sa sobom u svojoj utopiji, negdje daleko. Uđeš u malen prostor, ali nije važno... osjetiš toplinu čim uđeš. Čuješ sebe...svoje misli. Upališ žarulju na solarno napajanje i izvučeš knjigu iz torbe.

Današnji izbor je „Čarobnjak“ Vladimira Nabokova. Visiš u svojoj šumskoj kukuljici i čitaš... izoliran... nevidljiv. I čitaš... čitaš... čitaš... i kada dođeš pred kraj knjige i svijetlo se smanjuje oko tebe...i odlučiš otići i ugasiti svijetlo... i izađeš...poput leptira iz kukuljice – preporođen, svjež i sretan. Možeš se ponosno vratiti u okrutan svijet iz kojeg si pobjegao... samo sada nije toliko okrutan... sada je podnošljiv.